Šta da se radi?
Miss Wings je u svojoj kancelariji. Vrlo je dinamično u redakciji. Završava se aprilski broj časopisa „Self“ za štampu. Najbolje i uvek zanimljive kolumne piše Miss Change. Ovoga puta je tema „Šta da se radi?“.
Svakodnevno se susrećemo sa pitanjem „Šta da se radi?“. Pitanje dolazi svuda i u svakoj situaciji: kada se odlučujete o kupovini mleka kada je povećana količina aflatoksina, kada vam dete ne polaže ispite, kada ostanete bez posla, kada vas pritiskaju na poslu. I šta god da odgovorite, sačekaće vas sumnjičav pogled i komentar „to nije primenjivo za mene“, ili „to je fantazija“, „ne možeš ti to da razumeš, nisi u toj situciji“.
A svaka nova situacija je ili odličan ispit za svu stručnost i iskustvo koje ste stekli ili je početak kreiranje novog stila življenja i navika.
Očekivanje je veliko kada su u pitanju državne institucije i predstavnici vlasti. Za rešavanje slučaja „aflatoksina“ najamnje se očekivalo Solomonsko rešenje- povećanje dozvoljene doze i to 10 puta. Odmah je rešenje napadnuto, jer se uvidelo da će se najlošije mleko plasirati na srpsko tržište, a izvoziće se strogo kontrolisano mleko.
Struka je u ovom slučaju potpuno zanemarena. Nije uvaženo ni zdravstvo, niti prehrambeni tehnolozi, a najmanje PR i diplomatija. Zaista, je potrebno razviti metodologiju komuniciranja i postupanja u vanrednim i kriznim situacijama u jednoj državi. Ukoliko to ne znamo sami da rešimo, postoje dobri primeri iz sveta. Kopiranje dobrih praksi je legitimno i vrlo preporučljivo.
Potrebne su promene: u postavljanju kriznih štabova, ovlašćenih lica za davanje izjava, definisanje procedura. Srpska javnost je potpuno uznemirena. Zdravlje i budućnost dece su ugroženi. Mleko je namirnica koju svi konzumiraju. Zato je neophodno da se ovaj izazov reši zrelo i da se javnost zaštiti pravim rešenjem.
Ali, ostaje opet sutra pitanje “Da li kupovati mleko, ili ne?”. Došlo se do toga nivoa da su potrebna brza rešenja koja unapređuju zdravlje ljudi i dece.
Preduzimljivi porodični ljudi su pribegli “uvozu” dugotrajnog mleka iz okolnih najbližih zemalja, nekolicina kupuje direktno od samostalnih proizvođača, male privatne mlekare su se pokazale kao najbezbednije, dok su ljubitelji “zdrave hrane bez lonaca” koji su već odavno prešli na sirovu hranu preporučili bademovo, lešnikovo, pirinčano, ovseno i kokosovo mleko. Kozije i ovčije mleko su bez sadržaja aflatoksina. Bilo je i zanimljivih predloga da odrasli pređu na vino.
Šta da se radi kada mleko proglase otrovnim? Piti ili ne piti?
Zbunjeni potrošač je kratko danas u tom stanju. Potrošači kažnjavaju proizvođače i pogrešne poteze odlaskom kod konkurencije. Ako treba preći će i granice i doneti sebi mleko. A šta će domaća proizvodnja? Može neko tvrditi da je mleko ispravno, ali teško da će kupci poverovati. Potrebne su konkretne mere i rezultati.
Za predstavnike vlasti države je ovo veliki izazov: pojačati kontrolu kvaliteta hrane, obezbediti laboratorije za kontrolu kvaliteta hrane, obezbediti pravilnike i zakone. I svakako najvažnije uposliti stručna lica i za rad u laboratorijama i za komuniciranje sa javnošću.
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!